Nakon dulje pauze Brokenships bistro je ovaj tjedan započeo s radom. Kao konzultant za postavljanje novog menija angažiran je chef Dino Galvagno. Bio je prisutan u kuhinji za našeg posjeta što znači da se tim kuhara još uhodava.
Novi meni se i dalje temelji na lokalnim sastojcima, odnosno na interpretaciji hrvatskih tradicionalnih jela. Jelovnik je podijeljen u tri kategorije (S, M, L) tj. na manje zalogaje, srednje porcije te glavna jela. Tu su još i malice odnosno razni namazi, ukiseljeno povrće, sir i dr. namijenjeni za dijeljenje.
Mi smo se odlučili za pastrvu i šterc te raštiku i tortoran budući da su nam bili najzanimljiviji na jelovniku.
Tanjur s dimljenom mariniranom pastrvom je bio čistih, nježnih okusa. Na pastrvu je dodan kavijar, kockice povrća, mladi luk te naribani limun koji daje odličnu notu pastrvi. Pastrva nam se svidjela u ovoj laganoj izvedbi, pri tome dim nismo posebno osjetili. Šterc odnosno grudice od ječma nisu dodale vrijednost tanjuru. Nemaju nekog posebnog okusa pa djeluju kao grickalica uz pastrvu. Bilo bi bolje da je odabran neki drugi prilog.
Juha od raštike sa pjenom od sira iz mješine uistinu je bila baršunasta. Sve skupa ima jednu slatkastu zemljastu notu, a osjeti se i prah od smilja. Ovakve juhe se mogu svrstati u comfort food makar se radi o povrću. Svakako preporučujemo.
Ostatak menija glavnih jela nas nije posebno impresionirao jer je ipak riječ o poznatim jelima bez obzira na “pomaknutu” izvedbu i preciznu tehniku u koju ne sumnjamo. U tom rangu cijena pruža se širok izbor jela i veličine porcija u drugim restoranima. Na primjer sva glavna jela cijenom premašuju brudet iz Vinodola, a ne vjerujemo da imaju veću vrijednost za novac.
Za desert smo odabrali pitu od jabuka u izmijenjenom izdanju odnosno u dekonstrukciji. Za nas je ovo neuspjela verzija pite. Nije nam se svidjelo što su kuhane jabuke bile hladne, kao ni suho tijesto odnosno kore. Jabuke su kiselkaste te bi voljeli da su više zaslađene kako bi desert imao i slatki element. Sladoled od jogurta je bio ukusan i osvježavajući. Ukupan dojam je kao da se jedu žitne pahuljice s jogurtom i jabukama. Smatramo da bi puno bolja bila klasična domaća savijača od jabuka pogotovo kad je topla u kombinaciji sa sladoledom.
Vinska lista nam se svidjela jer se temelji na hrvatskim vinima, a uključuje i manje razvikane, male vinare kao i manje poznate sorte. Mi smo se odlučili za izvrstan Štamparov Sauvignon. Prošeka Bunčić nažalost više nije bilo. Konobar je napomenuo da nije siguran kad će ga opet uspjeti nabaviti, pa bi sukladno tome trebali ispraviti vinsku listu. Dodajmo i da grijanje nije bilo u funkciji, samo jedna klima nije bila dovoljna da dovoljno zagrije prostor.
Brokenships bistro je kao i kod našeg prvog posjeta orijentiran na hrvatska tradicijska jela u izmijenjenim verzijama. Riječ je o bistrou koji naginje višoj gastronomiji što se odražava i na cijeni jela. Pri tome neće uvijek pružiti najbolju vrijednost za novac.